Dvadeset godina zvuči kao nevjerovatna priča. Iako sam imala jasnu viziju kako Fenixov projekat treba izgledati, nisam mogla ni sanjati šta će se sve desiti u ovih dvadeset godina. Tada je to za mene sve izgledalo tako daleko. Jedino važno je bilo da se počne i da se radi.
Sve je počelo od ideje dok sam još kao prognanica živjela u Njemačkoj. Vjerovala sam u obnovu Bosne i znala sam da itekako mogu doprinijeti poslijeratnoj obnovi. Naša država je trebala da se uzdigne iz pepela, kao što je i ptica feniks iz pepela ponovo rođena. Upravo tako je i naša organizacija dobila ime – Fenix! Čvrsto sam vjerovala tada, kao i danas, da bosanskohercegovačka žena zaslužuje bolje. Prije svega, bilo mi je važno da pokrenem temu podrške skrbi tokom majčinstva. Znajući koliko je bosanska žena u ratu propatila, bilo mi je važno da svaka njena dalja patnja prestaje. Imala sam viziju da je žena tokom trudnoće potpuno okružena toplinom, zaštitom i ljubavlju cijele zajednice, ali pogotovo zdravstvenog sistema. Za vrijeme boravka u Njemačkoj imala sam priliku da vidim kakve sve vrste podrške žene dobiju tokom trudnoće, poroda i babinja. To je koncept savjetovanja, edukacije, podrške, međusobne podrške žena ženi i radovanja u iščekivanju najljepšeg događaja u životu. Upravo takvu podršku zaslužuje i bosanskohercegovačka žena. Želja je postala realnost kad sam se 1997. godine vratila u svoju domovinu i počela sa radom – odobreno prvo financiranje na godinu dana i prvi prostor u okviru Doma zdravlja u Sanskom Mostu. To je bilo sve što nam je tada trebalo, jedan mali biro i prostorija za kurseve i grupni rad sa ženama. Sreći i ushićenju tada nikad kraja!
Nakon prve kancelarije, mi smo krenuli punom snagom naprijed. Svaki problem smo pretvorili u ostvarivu ideju koja je davala odlične rezultate. Počeli smo sa savjetovanjem trudnica, pripremom za porod i kućnim posjetama jer takve usluge niko nije nudio, a bile su potrebne. U našem gradu su bili ljudi koji nisu imali šta da jedu, upavo zbog toga smo pokrenuli projekat javne kuhinje. Radili smo edukacije za babice i medicinske sestre na temu poroda i njege nakon poroda. Izgradili smo svoj multigeneracijski centar u kojem se danas nalazimo, koji uključuje starački dom, dječiju igraonicu, prostorije za edukaciju, voćnjak i plastenike. Mnogo truda i zalaganja, a malo riječi da bi se sve opisalo. U početku je bilo i nesigurnosti, straha, neizvjesnosti, ali i radosti i nade sa svakim uspjehom. Svaki naš sljedeći korak je bio nova snaga i motivacija da idemo dalje.
Uz Fenixove ideje je rastao tim i članstvo. Neki članovi su ga vjerno pratili sve ovo vrijeme, neki su otišli drugim putevima, ali su svi na neki poseban način ostavili svoj trag na razvoj Fenixa. Drago mi je da smo sve ove godine ostali dosljedni početnoj viziji i da smo osluškivali svoju okolinu prilagođavajući svoje projekte upravo potrebama naše zajednice. Ostali smo dosljedni sebi, a nafaka nas je uvijek pratila jer smo mi bili uvjereni u ispravnost onog što radimo. Znali smo da nas naša zajednica treba. Iako je bilo teških perioda punih nerazumijevanja i očaja, onih situacija “biti ili ne biti”, mi smo se odlučili za biti. Nakon svih iskušenja i izazova bili smo još jači i čvršći u odluci da ustrajemo u svom cilju.
Danas naš tim broji 36 zaposlenih u dvije Fenixove institucije, šest stalnih i dugoročnih programa, sa fokusom na socijalno preduzetništvo i samostalne projekte. Upravo naši postojani i dugogodišnji programi koje stalno razvijamo i unapređujemo, su naši najveći uspjesi. Posebno smo ponosni jer se iz godine u godinu povećava udio našeg samofinasiranja i postajemo sve više samostalni i samoodrživi.
Sretni smo jer sve ove godine bilježimo mnoge uspjehe. Sretni smo jer ostajemo vjerni sebi i u svom radu donosimo konkretne rezultate. Sretni smo jer se brinemo za druge i razvijamo zajednicu u kojoj živimo. Ali, naša današnja sreća je moguća zahvaljujući ljudima koji su dio cijele priče. Divno je imati ljude koji vas podržavaju i sve ove godine ne odustaju od Fenixa i naše vizije. Punih 20 godina, naši prijatelji iz Njemačke i Švicarske, koji su nas prihvatili još kao izbjeglice, prate i podržavaju naš rad. Podstiču nas i pomažu da rastemo i da se osamostaljujemo. Vjeruju u ono što radimo i znaju da Fenix ima svrhu i djelovanje i da se na taj način gradi mir i suživot. Mi im se svima zahvaljujemo, na svemu što su učinili za nas: na materijalnoj i financijskoj podršci, na savjetovanju i edukaciji, na kolegijalnoj kontroli i usmjeravanju, na razumijevanju i povjerenju u teškim situacijama, a najviše na njihovoj humanosti i spremnosti za nesebično dijeljenje dobra poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Oni nisu samo saradnici ili donatori, oni su dio velike Fenixove porodice!
Danas naša porodica i dalje raste. I naši Bosanci i Hercegovci, kao u dijaspori tako i u zemlji, koji u Fenixovom radu vide smisao za dobrobit čovjeka, postaju dio nas svojom podrškom i zalaganjem. Mi se također nadamo i nekim većim i dugoročnim projektima, gdje zajedničkim snagama možemo doprinijeti boljitku uže i šire zajednice.
Hvala svima koji su na bilo koji način doprinijeli da Fenix doživi uspjeh i hvala onima koji će se za nas opredjeliti u budućnosti! Jer, zaista, Fenix jeste svjetionik koji mnogima pokazuje put!
Adisa Hotić, direktorica Centra Fenix
